+385 91 605 9906
Pozdrav,
separacijska anksioznost je čest problem kod krznenih životinja i može izazvati značajnu zabrinutost vlasnika. Tvoj pas može početi lajati, žvakati namještaj ili pokazivati druge znakove stresa kada ga ostaviš samoga. Ali ne brini, postoje učinkoviti načini da ublažiš separacijsku anksioznost i učiniš svog ljubimca sretnijim i mirnijim.
Evo četiri načina koji ti mogu pomoći:
- Postepeno uvođenje
Postepeno uvođenje samoće jedan je od najučinkovitijih načina za smanjenje separacijske anksioznosti. Počni s vrlo kratkim razdobljima odsutnosti, a zatim ih polako produži. Na primjer, ako napustiš sobu na pet minuta, a zatim se vratiš, tvoj će krzneni prijatelj početi shvaćati da ćeš se uvijek vratiti. S vremenom možeš povećati vrijeme odsutnosti na deset, petnaest minuta i tako dalje. Samo pazi da ne pokušavaš sve odjednom – i psima treba vremena da se prilagode. - Stvori sigurno i ugodno okruženje
Važno je stvoriti prostor u kojem se tvoj ljubimac osjeća sigurno i ugodno. Nabavi mu udoban krevet, njegove omiljene igračke i odjeću koja miriše na tebe. Uspostavi rutinu koja uključuje pozitivne aktivnosti kada si kod kuće i pobrini se da je okruženje u kojem boravi mirno i bez čimbenika stresa. Glazba ili televizija mogu pomoći u preusmjeravanju pažnje tvojeg psa i smanjenju osjećaja usamljenosti. Samo pazi da je glasnoća umjerena . - Mentalno i fizičko zapošljavanje
Zaposlenje je ključ za smanjenje stresa. Pobrini se da je tvoj ljubimac dobro fizički i psihički zauzet prije nego što odeš. Duga šetnja, igranje s igračkama, pronalaženje poslastica ili učenje novih trikova mogu pomoći u trošenju viška energije i smirivanju tvojeg ljubimca. Kada je umoran, manje je vjerojatno da će se osjećati tjeskobno kada ostane sam. - Pozitivan poticaj i trening
Iskoristi pozitivan poticaj za nagrađivanje mirnog ponašanja. Kada se vratiš kući i tvoj krzneni prijatelj je miran, pohvali ga i nagradi. Trening, koji uključuje postupno navikavanje na odlazak i naknadni povratak, može pomoći u smanjenju anksioznosti. Ako tvoj pas počne pokazivati znakove stresa, prestani s treningom i pokušaj ponovno kasnije. Dosljednost i strpljenje ključni su u ovom procesu.
Separacijska anksioznost zaista može biti izazov, ali uz malo truda i strpljenja, možeš pomoći svom krznenom prijatelju da prevlada negativne osjećaje. Postupno uvođenje samoće, stvaranje sigurnog okruženja, fizičko i mentalno zapošljavanje te pozitivno poticanje učinkovite su metode za poboljšanje dobrobiti.
Vjeruj mi, ako pravilno postupiš tvoj će krzneni prijatelj rado odmarati u miru i skupljati energiju za vaše zajedničke avanture .
Do idućeg puta!
Lara i Akiro
Imam Bichona frise. Ima 4 godine. Nisam ga do sada mogla naučiti da ostaje sam kući. Sve sam radila kako ste napisali. Laje na mene kad se vratim, dugo i, nosi mi igračku da se igram s njim, za kaznu. Čitala sam da bichoni ne vole biti nikako sami i, ako ne moram izaći da ga ne ostavljam.
Poštovana,
Hvala vam što ste podijelili svoje iskustvo! Bichoni frise su poznati po svojoj privrženosti i teško podnose samoću, pa razumijemo koliko ovo može biti izazovno. Važno je postupno navikavanje na samoću kako bi se smanjila njihova tjeskoba. Pokušajte s pozitivnim potkrjepljivanjem – nagradite ga poslasticom ili igračkom prije nego što izađete iz kuće, kako bi povezao vaš odlazak s nečim ugodnim. Također, neka odlazak i povratak budu što mirniji, bez previše pozornosti, kako bi se smanjilo njegovo uzbuđenje.
Ako ipak primijetite da se problem nastavlja, možda bi bilo korisno konzultirati se s profesionalnim trenerom pasa ili veterinarom za dodatne savjete prilagođene vašem ljubimcu.
Želimo vam puno uspjeha i lijepih trenutaka s vašim bichonom!
Srdačno,
Tim Antinol